"Ta ljubav", Jacques Prévert

Ta ljubav

Tako silovita

Tako krhka

Tako nježna

Tako očajna

Ta ljubav

Lijepa kao dan

I loša poput vremena

Kada je vrijeme loše

Ta ljubav tako istinska

Ta ljubav tako lijepa

Tako sretna

Tako radosna

I tako smiješna

Drhteći od straha poput djeteta u tami

A tako sigurna u sebe

Poput mirnog čovjeka usred noći

Ta ljubav koja je ostale plašila

O kojoj su govorili

Radi koje bi problijedili

Ta vrebana ljubav

Jer smo je mi vrebali

Progonjena ranjena gažena dovršena nijekana zaboravljena

Jer smo je mi progonili ranili gazili dovršili nijekali

        zaboravili

Ta potpuna ljubav

Još tako živa

I posve snažna

Tvoja je

moja je

Ona koja je bila

To nešto posve novo

I koja se nije promijenila

Istinita poput biljke

Drhtava poput ptice

Topla i živa poput ljeta

Mi oboje možemo

ići i vratiti se

možemo zaboraviti

I ponovno zatim zaspati

Probuditi se patiti stariti

Ponovno zaspati

Snatriti o smrti

Probuditi se nasmijati i smijati

I pomladiti se

Naša ljubav ostaje tu

Tvrdoglava kao magare

Živa kao želja

Okrutna kao sjećanje

Glupa kao žaljenje

Nježna kao uspomena

Hladna kao mramor

Lijepa kao dan

Krhka kao dijete

Ona nas gleda smiješeći se

I govori nam bez riječi

A ja je slušam drhteći

I vičem

Krikom za tebe

Krikom za mene

Preklinjem te

Za tebe za mene i za sve one koji se vole

I koji su se voljeli

Da ja joj vičem

Za tebe za mene i za sve druge

Koje ne poznajem

Ostani tu

Tu gdje jesi

Tu gdje si bila nekad

Ostani tu

Miruj

Ne odlazi

Mi koji smo voljeni

Mi smo te zaboravili

Ti nas ne zaboravi

Mi smo imali samo tebe na svijetu

Ne dopusti da postanemo hladni

Mnogo dalje uvijek

I bilo gdje

Daj nam znak života

Mnogo dalje na rubu gaja

U šumi sjećanja

Pojavi se odjednom

Pruži nam ruku

I spasi nas.